1 prosirenje eu

8/17/2019 1 Prosirenje Eu

1/6

ProširenjeEuropskeunije

1


2/6

7

Proπirenje (engl. enlargement ) uvrijeæeni jetermin kojim se oznaËava proces primanja upunopravno Ëlanstvo novih Ëlanica Europskeunije. Od samih poËetaka, sredinom dvadese-tog stoljeÊa, proces europske integracije dje-luje kao sustav otvoren za moguÊnost prima-nja novih Ëlanica, pa je ovakav stav ugraen i uosnivaËki Ugovor iz Rima kojim je 1957. godineustanovljena Europska ekonomska zajednica,preteËa danaπnje Europske unije. Danas jeovo pitanje regulirano Ëlankom 49 Ugovorao Europskoj uniji, u kojem stoji da svaka eu-ropska dræava, Ëije ureenje poËiva na naËe-lima slobode, demokracije, poπtivanja ljudskihprava i temeljnih sloboda te vladavine prava,moæe podnijeti zahtjev za Ëlanstvo u Uniji.

Ovaj je princip konkretiziran u sukcesivnimvalovima proπirenja u kojima se Europska unija poveÊala s prvotnih 6 dræava utemeljitelji-ca (Francuska, NjemaËka, Italija, Belgija, Ni-zozemska, Luksemburg) 1951. godine na 15Ëlanica 1995. godine (Francuska, Njema-Ëka, Italija, Belgija, Nizozemska, Luksemburg,Danska, Velika Britanija, Irska, GrËka, ©pa-njolska, Portugal, Austrija, Finska, ©vedska).Ovakav je opseg Europska unija zadræala tije-

kom nepunog iduÊeg desetljeÊa da bi se ove,2004. godine, u dosad najveÊem proπirenju -

na Ëak 10 novih dræava Ëlanica (Cipar, »eπka,Estonija, Latvija, Litva, Maarska, Malta, Polj-ska, SlovaËka, Slovenija), broj zemalja ËlanicaEU-a popeo na 25. Pritom se stanovniπtvoEuropske unije poveÊava s 379 na 455 milijuna stanovnika, Ëime Unija premaπuje uku-pnu populaciju Sjedinjenih AmeriËkih Dræavai Rusije zajedno. ©toviπe, veÊ je predvieno idaljnje proπirenje na joπ dvije dræave (Bugar-sku i Rumunjsku; indikativno 2007. godine),tj. na 27 Ëlanica. Time bi se gotovo udvo-struËio donedavni broj dræava Ëlanica Europ-ske unije, a njezino stanovniπtvo doseglo bi485 milijuna.

1. Ranija proπirenja Europske

unije: 1973. - 1995.

Proπirenje Europske unije 1. svibnja 2004.godine peti je val proπirenja Unije od njezinihpoËetaka sredinom dvadesetog stoljeÊa. UËetiri ranija navrata Unija se πirila najprije pre-ma sjeveru i sjeverozapadu kontinenta (1973.Ëlanicama postaju Danska, Irska i VelikaBritanija); zatim, osamdesetih godina proπlogstoljeÊa, prema istoËnim i zapadnim vratima

Mediterana (u drugom valu, 1981., pristupaGrËka, a u treÊem, 1986., ©panjolska i Por-


3/6

8

tugal), da bi Ëetvrto proπirenje, 1995. godine,obuhvatilo istoËne rubove tadaπnje zapadneEurope - Austriju, Finsku i ©vedsku.Za razliku od svih ranijih proπirenja, u kojima je EU inkorporirala po najviπe tri nove Ëlanice

odjednom, 2004. godine u punopravno Ëlan-stvo Europske unije ulazi Ëak deset novih dræa-va: osam iz srednje i istoËne Europe (»eπka,Maarska, Poljska, SlovaËka, Slovenija i bal-tiËke dræave Estonija, Latvija i Litva) te dvijesredozemne otoËke zemlje Cipar i Malta.

Premda je ovo proπirenje najzahtjevnije dosada, ne samo zbog velikog broja novih Ëlani-ca nego i zbog znaËajnih razlika u razvijenosti

izmeu “starih” i novih Ëlanica EU-a,1 niti ranijaproπirenja nisu se uvijek odvijala bez teπkoÊa.Prepreke Ëlanstvu javljale su se zbog razliËitihrazloga, kao πto su protivljenje neke posto- jeÊe dræave Ëlanice; povezanost ekonomijapojedinih susjednih zemalja, πto je uvjetovalobilo istovremeno pristupanje takvih susjednihdræava Uniji bilo njihovo zajedniËko Ëekanjena Ëlanstvo; kao i osciliranje nekih europskihdræava izmeu demokratskih i nedemokratskih

politiËkih sustava. ©toviπe, bilo je i sluËajevaobustavljanja procesa pridruæivanja Europskojuniji u dræavama Ëiji su graani referendumomodbili ulazak u europske asocijacije.

Tako je, na primjer, zahtjev Velike Britanije zaËlanstvo u tadaπnjoj Europskoj zajednici (EZ),preteËi danaπnje Europske unije, bio uspjeπantek u drugom pokuπaju. Prvi zahtjev iz 1961.godine bio je zaustavljen vetom tadaπnjeg fran-cuskog predsjednika Charlesa de Gaullea koji

je i kasnije, 1967. godine, prilikom ponovnogpodnoπenja britanskog zahtjeva za Ëlanstvo,ostao rezerviran u pogledu prihvaÊanja VelikeBritanije u EZ. Tek su promjene na francuskojpolitiËkoj sceni otvorile Britaniji moguÊnostulaska u Ëlanstvo, πto je konaËno i provedeno1973. godine. Odgoeni ulazak Velike Brita-

nije u Europsku zajednicu izravno je utjecao ina izglede Irske koja je na ulazak u EZ Ëeka-la punih 12 godina. Zahtjev za Ëlanstvo uEZ-u Irska je takoer predala 1961. godine.Meutim, francuskim protivljenjem ulasku Ve-

like Britanije u EZ, zaustavljeno je i pristupanjeIrske, i to stoga πto je, povijesno gledajuÊi,irska ekonomija bila usko povezana s britan-skom, pa je procijenjeno da Êe prikljuËenjeZajednici biti moguÊe tek onda kad i VelikaBritanija dobije zeleno svjetlo za ulazak u EZ.Stoga je Irska postala punopravnom ËlanicomEuropske zajednice istovremeno s VelikomBritani jom, 1973. godine.

BuduÊi da je od samih poËetaka Europskeunije jedan od kriterija za Ëlanstvo u njoj po-stojanje demokratskog politiËkog sustava uzemlji koja teæi Ëlanstvu, nepostojanje takvogdræavnog ureenja onemoguÊivalo je, u nekimsluËajevima i dugi niz godina, pristupanje po- jedinih zemalja Uniji. Takav je bio sluËaj GrËke,koja je, usprkos tome πto je Sporazum o pri-druæivanju s EZ-om sklopila joπ 1961. godine,u punopravno Ëlanstvo uπla gotovo dvade-

set godina kasnije premda je u vrijeme skla-panja sporazuma njezin politiËki sustav biodemokratski. Meutim, promjena reæima voj-nim udarom 1967. godine odgodila je is-punjenje grËkih aspiracija za Ëlanstvom uEZ-u sve do ponovne uspostave demokracije 1974. godine. Sluæbeni zahtjev za Ëlanstvopodnesen je 1975. godine, ali ovog je pu-ta Europska komisija smatrala da s grËkimËlanstvom treba priËekati dok ova zemlja neprovede nuæne gospodarske reforme. Ipak,

Europsko vijeÊe2 je, zbog niza razloga, po-najprije politiËkih, unatoË oprezu i preporuka-ma Europske komisije, odluËilo zapoËeti pre-govore o Ëlanstvu veÊ 1976. godine, a GrËka1981. postaje punopravnom Ëlanicom Europ-ske zajednice. U sluËaju, pak, ©panjolske iPortugala, koji su izrazili interes za Ëlanstvo

1 Vidi str. 9.

2 Pojam Europsko vijeÊe oznaËava sastanak Ëelnika dræava ili vlada dræava Ëlanica EU-a i predsjednika Europske komisijena kojem se raspravlja o pitanjima bitnim za Europsku uniju te se donose politiËke odluke koje obiljeæavaju razvoj Unije.


4/6

9

u Europskoj zajednici joπ 1960-ih, Ëlanstvo jeostvareno tek 1986. godine, nakon uspostavedemokratskih politiËkih sustava koji su zamije-nili ranije autoritarne reæime, nakon prevlada-vanja gospodarskih teπkoÊa i, konaËno, nakon

provoenja odluke same Europske zajedniceo istovremenom primanju ©panjolske i Portu-gala u Ëlanstvo.Na kraju, zanimljivo je spomenuti da su, osimovih zemalja koje su u konaËnici postale Ëlani-cama EU-a, joπ neke dræave zapadne Europezatraæile Ëlanstvo u Europskoj uniji da bi na kraju, zbog neslaganja graana izraæenog na re-ferendumima, odustale od Ëlanstva. Norveπka je tako dvaput ne samo podnosila zahtjev za

Ëlanstvo (1962. i 1992.), nego i pregovaralate potpisivala ugovore o pristupanju (1972. i1994.), meutim, graani su se oba puta nareferendumima izjasnili protiv Ëlanstva, tako da je Norveπka joπ i danas izvan Europske unije.3 ©vicarski zahtjev za Ëlanstvo u EU, podnesentakoer 1992. godine, doæivio je sliËnu sud-binu buduÊi da je referendum, odræan sveganekoliko mjeseci nakon podnoπenja zahtje-va za Ëlanstvo u EU, pokazao da se graani

©vicarske protive ulasku svoje zemlje u Eu-ropski gospodarski prostor, asocijaciju πiruod Europske unije, ali koja obuhvaÊa i dræaveËlanice Unije, te se je, shodno tome, odustaloi od πvicarskog zahtjeva za Ëlanstvo u Europ-skoj uniji.

Europska unija kakvu danas poznajemo re-zultat je ovakvih sloæenih, Ëesto dugotrajnih,katkad i proturjeËnih procesa. Pa ipak, danasveÊ polustoljetno nasljee ujedinjenja pokaza-

lo se do sada najuspjeπnijim modelom jamstvamira, stabilnosti i prosperiteta.

2. Peto proπirenje Europske unije2004. godine

Prvi svibanj 2004. godine nesumnjivo je po-vijesni datum koji obiljeæava ne samo peto, dosada najveÊe, proπirenje Europske unije - naËak 10 novih zemalja Ëlanica i viπe od 70 milijuna novih stanovnika ujedinjene Europe - veÊ idosad nevien zamah u integraciji kontinenta,koja po prvi put, i to velikim opsegom, prelazigranicu podjele na europski istok i europski za-pad. SpecifiËno, pa i simboliËno znaËenje ovogproπirenja leæi u Ëinjenici da sve nove Ëlanice,uz iznimku Cipra i Malte, dolaze iz bivπeg so-cijalistiËkog ureenja (»eπka, Maarska, Polj-

ska, SlovaËka, Slovenija, kao i baltiËke dræaveEstonija, Latvija i Litva). ©toviπe, u kontekstupriprema za proπirenje 2004. godine odvijaose i proces pridruæivanja joπ dviju dræava izistog kruga, Bugarske i Rumunjske, koje suzbog neπto sporijeg procesa reformi izostaleiz petog vala proπirenja, te se njihov ulazak uËlanstvo Unije predvia za kasniji datum.

Najnovije je proπirenje Europske unije i najzah-

tjevnije do sada, ne samo zbog njegova ve-likog opsega, nego i zbog ekonomskih karak-teristika veÊine novih Ëlanica. Poznato je dasu zemlje srednje i istoËne Europe koje sadaulaze u Europsku uniju opÊenito siromaπnijeod “starih” Ëlanica EU-a, tako da razina njihovihbruto druπtvenih proizvoda po glavi stanovni-ka varira od 35% prosjeka Europske unije usluËaju Latvije do 74% u sluËaju Slovenije.4 Osim toga, naslijeena struktura socijalistiË-kog gospodarstva, ali i druπtvenog poretka,iziskivala je enormne tranzicijske promjene iprilagodbe u tim zemljama, i to ne samo zato dabi se one pribliæile standardima Europske unije radi buduÊeg Ëlanstva, veÊ i stoga da bi opo-ravile vlastite ekonomije te modernizirale svojadruπtva. S druge pak strane, i u samim institu-

3 Meutim, premda nije Ëlanica EU-a, Norveπka jest Ëlanica Europskog gospodarskog prostora, te je u velikoj mjeriuskladila svoje zakonodavstvo sa zakonodavstvom EU-a. Takoer, Norveπka je ukljuËena u Schengenski sporazum o slobodnomkretanju ljudi.

4 BDP Europske unije od 15 dræava Ëlanica 2002. godine iznosio je 9 162 319,2 milijuna €, odnosno 24 000 € po glavistanovnika, Eurostat: “GDP of the Candidate Countries 2002”, Statistics in Focus, Theme 2 - 47/2003, str. 3, 7.


5/6

10

cijama Europske unije bile su nuæne opseænepripreme za prihvaÊanje u punopravno Ëlanstvotako velikog broja novih, i k tome tranzicijskih,Ëlanica, te da bi se osiguralo i buduÊe funkcio-niranje naveliko proπirene Unije.

Razumljivo je, stoga, da je Europska unijaovom proπirenju pristupila strateπki, izradompravnog, proceduralnog i institucionalnogokvira unutar kojeg Êe se odvijati viπegodiπnjepripreme buduÊih Ëlanica, te razvijanjem in-strumenata za olakπavanje ovog procesa, o-sobito programa financijsko-tehniËke pomoÊinamijenjenih prilagodbama za Ëlanstvo. U tusu svrhu definirani kriteriji za Ëlanstvo i pred-

pristupna strategija EU-a za dræave kandidat-kinje. Istovremeno, Europska unija se i samapripremala za proπirenje prilagodbom pro-raËuna Unije te reformom svojih institucija ipostupka odluËivanja.

Najvaæniji elementi u ovom procesu jesu:

Kriteriji za Ëlanstvo

Kao πto je veÊ navedeno, proces europskihintegracija od samih svojih poËetaka ostavljaotvorenom moguÊnost proπirenja na nove Ëla-nice. Danas, kad je to pitanje ureeno Ëlankom49 Ugovora o Europskoj uniji, svaka europskadræava, Ëije ureenje poËiva na naËelima slo-bode, demokracije, poπtivanja ljudskih pravai temeljnih sloboda te vladavine prava, moæepodnijeti zahtjev za Ëlanstvo u Uniji. Na sa-stanku Europskog vijeÊa 1993. godine u Ko-

penhagenu definirana su 3 kriterija (tzv. Krite-riji iz Kopenhagena ili Kopenhaπki kriteriji) kojamora ispunjavati svaka dræava koja æeli postatipunopravnom Ëlanicom Europske unije. To su:

1. POLITI»KI: stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava,poπtivanje ljudskih prava i prava manjina i pri-hvaÊanje politiËkih ciljeva Unije;

2. GOSPODARSKI: postojanje djelotvornogtræiπnog gospodarstva te sposobnost træiπnihËimbenika da se nose s konkurentskim priti-scima i træiπnim zakonitostima unutar EU-a;

3. PRAVNI: usvajanje cjelokupne pravne ste-Ëevine EU-a (franc. acquis communautaire).5

Kako bi se osigurala uspjeπna provedba pri-hvaÊene pravne steËevine Europske unije, na

zasjedanju Europskog vijeÊa u Madridu, u pro-sincu 1995. godine, zakljuËeno je da provedbusvih reformi (politiËkih, gospodarskih i pravnih)nuæno mora pratiti i odgovarajuÊe administra-tivno ustrojstvo, te je uspostavljen i Ëetvrti, Ma-dridski kriterij, kao preduvjet za Ëlanstvo:

4. ADMINISTRATIVNI: prilagodba odgo-varajuÊih administrativnih struktura s ciljemosiguravanja uvjeta za postupnu i skladnu in-

tegraciju (kao πto su jaËanje administrativnesposobnosti, stvaranje uËinkovitog sustavadræavne uprave s ciljem osiguravanja uËin-kovitog procesa usvajanja i provedbe pravnesteËevine EU-a).

5 Pravna steËevina Europske unije (franc. acquis communautaire, skraÊeno acquis) skup je prava i obveza koji sve dræaveËlanice obvezuje i povezuje unutar EU-a. Pravna steËevina EU-a ne predstavlja samo pravo u uæem smislu buduÊi daobuhvaÊa: sadræaj, naËela i politiËke ciljeve osnivaËkih ugovora (tzv. primarno zakonodavstvo), zakonodavstvo usvojenona temelju osnivaËkih ugovora (tzv. sekundarno zakonodavstvo) te presude Europskog suda, deklaracije i rezolucije koje je EU usvoji la, mjere koje se odnose na zajedniËku vanjsku i sigurnosnu politiku, mjere koje se odnose na pravosue iunutarnje poslove te meunarodne ugovore koje je sklopila Europska zajednica, kao i ugovore zakljuËene izmeu dræavaËlanica u podruËju djelovanja Unije.


6/6

11

6 Predpristupna strategija dogovorena je veÊ krajem 1994. godine na zasjedanju Europskog vijeÊa u Essenu, a dodatnoojaËana na sastanku Europskog vijeÊa u Luksemburgu 1997.

7 Opπirnije o sporazumima o pridruæivan ju vidi str. 14-15.

8 Opπirnije o predpristupnim i drugim programima pomoÊi Europske unije vidi str. 17-20 i 28.

9 Opπirnije o ovim pripremama vidi str. 35-41.

Predpristupna strategija Europske unije

za dræave kandidatkinje za Ëlanstvo

Definiranje ovakve strategije predstavlja novostbuduÊi da sliËna strategija nije postojala u rani-

jim valovima proπirenja EU-a. Ona se, meutim,nametnula kao nuænost u petom valu proπirenja,osobito nakon πto je EU, zakljuËcima EuropskogvijeÊa u Luksemburgu 1997. godine, pokrenu-la proces proπirenja.6 Strategija je bila ne-ophodna zbog velikog broja dræava kan-didatkinja za Ëlanstvo u EU te opseænih refor-mi koje su one morale provesti u cilju pribliæava-nja Uniji. Cilj je predpristupne strategije pruæa-nje podrπke tim dræavama u pripremama za

Ëlanstvo, posebice u usklaivanju njihovih na-cionalnih zakonodavstava sa zakonodavstvomEuropske unije tj. pravnom steËevinomEU-a. Predpristupna strategija za dræave kan-didatkinje ukljuËuje tri glavne komponente:

- sporazume o pridruæivanju, odnosno europskesporazume;7

- pristupno partnerstvo (engl. accession partner-ship) koje razrauje kratkoroËne i srednjoroËne

prioritete na temelju sporazuma o pridruæivanju/europskih sporazuma, i nacionalni program zausvajanje pravne steËevine EU-a koji dræavekandidati izrauju na temelju pristupnog part-nerstva na godiπnjoj osnovi. Nacionalnim seprogramima, sukladno kriterijima iz Kopenha-gena i Madrida, razrauju kratkoroËni ciljevi izadaci cjelokupne dræavne uprave za tu go-dinu.

predpristupnu pomoÊ koja obuhvaÊa pruæanjefinancijske pomoÊi dræavama kandidatkinjamaza Ëlanstvo putem predpristupnih programaPhare, ISPA i SAPARD, te sudjelovanje kandi-datkinja u programima EU-a u podruËjima kao

πto su obrazovanje, istraæivanje, zaπtita okoliπa,malo i srednje poduzetniπtvo, javno zdravstvo iprogrami za mlade.8

Pripreme Europske unije za proπirenje

Europska unija se pripremila za proπirenje nadva naËina: prilagodbom svog proraËuna koji unutar zadanih financijskih okvira treba ap-

sorbirati i nove troπkove proπirenja te refor-mom vlastitih institucija i postupka donoπenjaodluka da bi osigurala djelotvorno funk-cioniranje Unije i nakon proπirenja.9

-

1 prosirenje eu

Documents